DJECA jedinci često su meta stereotipa. Jedni ih smatraju razmaženima, drugi vjeruju da su uspješniji jer su imali svu roditeljsku pažnju. Psiholozi, međutim, upozoravaju da su takve generalizacije pojednostavljene i da odrastanje bez braće i sestara ne određuje nečiju osobnost samo po sebi.
Broj obitelji s jednim djetetom raste, što se povezuje s višim troškovima života, kasnijim roditeljstvom i manjim društvenim pritiskom da obitelj mora imati više djece. U SAD-u, prema podacima centra Pew Research, oko 20 posto kućanstava ima samo jedno dijete. Unatoč tome što su takve obitelji sve češće, predrasude o takozvanom "sindromu jedinca" i dalje su prisutne.
Psiholozi ruše stereotipe o jedincima
Jedna od najvećih zabluda jest da su sva djeca jedinci ista i da dijele isti tip osobnosti. Psihijatar dr. Allen Masry, medicinski direktor ustanove All in Solutions, rekao je za Newsweek da istraživanja ne pokazuju da su jedinci sami po sebi usamljeni, razmaženi ili socijalno zakinuti.
Masry objašnjava da razvoj djeteta puno više ovisi o odgoju, obiteljskim odnosima i temperamentu nego o tome ima li dijete braću i sestre.
