NAJMLAĐU djecu u obitelji često se doživljava kao mezimce koji su odrasli uz manje pravila, više slobode i više pažnje. No terapeuti koji rade s najmlađom braćom i sestrama često čuju drugačiju priču. Mnogi od njih u odrasloj dobi nose osjećaj da ih se ne shvaća ozbiljno, da se moraju dokazivati ili da su ostali zarobljeni u ulozi "bebe" obitelji.
Ipak, stručnjaci naglašavaju da redoslijed rođenja sam po sebi ne određuje nečiju osobnost ni mentalno zdravlje. Na razvoj puno više utječu obiteljska dinamika, odnosi među članovima obitelji, stil roditeljstva i životna iskustva.
"Redoslijed rođenja samo je jedan dio nečije priče", ističe Caitlyn Oscarson, bračna i obiteljska terapeutkinja. Važnije je pitanje kako je činjenica da je netko najmlađi oblikovala njegova uvjerenja o sebi, odnosima i mjestu u svijetu.
Borba da ih se shvati ozbiljno
Jedan od najčešćih problema koje najmlađa djeca donose na terapiju jest osjećaj da ih drugi i dalje vide kao djecu.
