VARŠAVSKI ustanak, koji je počeo 1. kolovoza 1944. godine i koji je, nakon 63 dana ogorčenih borbi, završio kapitulacijom ustanika, smatra se osnivačkim mitom nezavisne poljske države. On simbolizira želju za slobodom i borbeni duh Poljaka protiv okupacije i totalitarizma.
Poslije Drugog svjetskog rata, njemački političari nisu bili poželjni na komemoracijama i obilježavanjima godišnjica Varšavskog ustanka. Tek nakon pada Željezne zavjese 1989. godine, došlo je do preokreta.
Poljski predsjednik Lech Valensa je 1994. godine pozvao tadašnjeg njemačkog predsjednika Romana Herzoga u glavni grad Poljske. Gost iz tek ujedinjene Njemačke nije trebao samo biti nazočan na obilježavanju godišnjice Varšavskog ustanka, već i održati govor – što je bila hrabra odluka nekadašnjeg vođe poljskog sindikata "Solidarnost".
Herzog pomiješao ustanke
"Nas Nijemce ispunjava stidom što će ime naše zemlje i naroda zauvijek biti povezano s bolom i patnjom, koja je Poljacima nanesena milijune puta," rekao je Herzog tada na komemoraciji u Varšavi. On je molio sve poljske žrtve rata za oprost "zbog onoga što su im Nijemci učinili."
