U RANIM jutarnjim satima 30. lipnja 1934. godine započela je jedna od najvažnijih i najkrvavijih političkih čistki 20. stoljeća. Događaj koji je ušao u povijest kao Noć dugih noževa trajao je zapravo tri dana, od 30. lipnja do 2. srpnja, a njime je Adolf Hitler uklonio stvarne i navodne protivnike unutar vlastitog pokreta te konačno učvrstio svoju vlast u nacističkoj Njemačkoj.
Iako je nacistička propaganda tvrdila da je riječ o sprječavanju državnog udara, povjesničari se slažu da je primarni cilj bio ukloniti sve koji su mogli predstavljati prijetnju Hitlerovoj političkoj dominaciji.
Zašto su nacisti ubijali vlastite ljude?
Najveća meta bio je Ernst Röhm, dugogodišnji Hitlerov saveznik i zapovjednik paravojne organizacije SA (Sturmabteilung), poznate kao "smeđekošuljaši". SA je početkom 1934. brojila nekoliko milijuna članova i bila je daleko brojnija od njemačke regularne vojske.
Röhm je zagovarao nastavak "nacionalsocijalističke revolucije" te je želio da SA preuzme vodeću vojnu ulogu u Njemačkoj. Time je izazvao strah kod profesionalnog vojnog vrha, industrijalaca i konzervativnih političkih elita, čiju je potporu Hitler smatrao ključnom za daljnje učvršćivanje režima. Istodobno, Heinrich Himmler i Hermann Göring dodatno su poticali Hitlera uvjeravajući ga da Röhm predstavlja ozbiljnu prijetnju.
