ISTOČNI front u Drugom svjetskom ratu vidio je neke od najkrvavijih bitaka ikad zabilježenih u povijesti. Preko tri milijuna vojnika prešlo je granicu Sovjetskog Saveza 22. lipnja 1941., a sovjetska je vojska izbacila Nijemce sa svog teritorija tek 1944. godine. Na današnji dan Hitler je u svom ukrajinskom stožeru Werwolf naredio napad na Staljingrad i Lenjingrad, time započevši najvažnije sukobe na istočnom bojištu.
Inicijalni planovi
Plan njemačkog Führera bio je protjerati Sovjete barem iza Urala i natjerati ih na kapitulaciju. Potom bi prostor istočne Europe pretvorio u arijevsku utopiju. Svo inferiorno slavensko stanovništvo prisilit će na rad, a njemački arijevci naselit će teritorij kojim će upravljati. Njegovi planovi za istočnu Europu skrojeni su u periodu prije Drugog svjetskog rata, a sada je bilo vrijeme za njihovu realizaciju.
Međutim, rat nije išao egzaktno po planu. Invazija na Sovjetski Savez inicijalno je odgođena radi problema s Grčkom koja se malo predobro držala protiv Mussolinijevih snaga na jugu. Hitler je odlučio intervenirati premda ga je vojni vrh od toga pokušao odgovoriti.
Ta je odluka zakomplicirala osvajanje istoka. Kada je stigla zima 1941. godine, Hitler je dobivao vrlo ružne izvještaje o tome kako se njegovi vojnici smrzavaju usred ruskih sela, oklopna vozila postajala su beskorisna radi goriva koje se počelo zamrzavati, a konji su umirali gotovo svakodnevno. Da bi stvar bila gora, počele su stizati Staljinove posebne jedinice iz Sibira; elitna vojska koja je specijalizirala rat u hladnim uvjetima.
