O OVOJ sam temi pisao tijekom godina, uvijek otprilike u ovo doba, kada se iznova vraćaju ista pitanja. Imamo li dobru sezonu? Što dobra sezona uopće znači?
Trebamo li mjeriti broj noćenja ili samo prihode? Koliko ove godine stoji kuglica sladoleda, kao da je taj broj kristalna kugla za cijelu sezonu? Uništava li turizam lokalni način života i kako bismo točno trebali uzeti novac koji donosi, a da pritom ništa ne promijenimo u načinu na koji živimo?
Prije dva ljeta pisao sam o vilama s bazenima koje su usred vrhunca sezone stajale prazne, a taj se tekst proširio svim medijima, zajedno s popriličnom količinom komentara o meni zato što sam ga napisao. Nisu svi bili blagonakloni, toliko vam mogu reći. Rasprava je otad postala još oštrija.
Jedan je chef prije nekoliko dana izazvao buru u čaši vode izjavom da naši gosti danas imaju manje novca od naših konobara i kuhara, dok je drugi istaknuti glas ustvrdio da smo oko 40 godina gradili ugostiteljsku scenu za jeftine turiste.
O objema se tvrdnjama može raspravljati, obje mogu sadržavati dio istine, ali nijedna ne mijenja ono čemu se stalno vraćam: činjenice i dalje možemo procijeniti i na temelju njih donositi odluke.
