JEDAN od najpoznatijih ratnih brodova engleske mornarice iz doba Tudorovaca, Mary Rose, stoljećima je bio simbol pomorske moći Henrika VIII. i tragičnog gubitka koji je obilježio bitku kod Solenta 1545. godine. Izgrađen 1510. godine, ovaj impresivni karak-brod bio je ponos engleske flote, no potonuo je pod još uvijek ne do kraja razjašnjenim okolnostima tijekom sukoba s Francuzima.
Gotovo 437 godina kasnije, 11. listopada 1982., Mary Rose izvađena je iz muljevitog dna tjesnaca Solent u spektakularnom pothvatu koji je spojio arheologiju, inženjerstvo i povijest te privukao pažnju cijelog svijeta. Taj je događaj postao jedan od najznačajnijih pomorskih arheoloških projekata ikad provedenih.
Izgradnja i uloga Mary Rose
Mary Rose izgrađena je između 1509. i 1511. godine u Portsmouthu kao dio Henrikova plana da ojača englesku mornaricu u sukobima s Francuskom i drugim europskim silama. Ime je dobila po kraljevoj sestri Mariji Tudor, a već samim dizajnom predstavljala je tehnološko čudo svoga vremena.
Težila je oko 500 tona, a kasnijim preinakama dosegla je 700 tona. Bila je opremljena s približno 90 topova i imala posadu od oko 400 mornara i vojnika. Mary Rose sudjelovala je u važnim pomorskim bitkama, uključujući sukobe kod Bresta 1512. i 1522. godine, te je ubrzo postala ključni brod kraljevske flote.
