RAOUL Wallenberg, švedski diplomat i humanitarac, jedna je od najsvjetlijih figura Drugog svjetskog rata, poznat po spašavanju desetaka tisuća mađarskih Židova od holokausta. Rođen 4. kolovoza 1912. u Stockholmu, Wallenberg je koristio svoj položaj u Budimpešti 1944. godine kako bi izdao zaštitne putovnice i organizirao sigurna utočišta, čime je spasio brojne živote od nacističkih deportacija.
Njegova hrabrost i domišljatost učinili su ga simbolom otpora zlu, no njegova sudbina ostaje tragična misterija nakon što je nestao u sovjetskom zatočeništvu 1945. godine.
Rani život i obiteljsko naslijeđe
Raoul Wallenberg potjecao je iz bogate i ugledne švedske obitelji bankara i poduzetnika. Njegov djed, Gustaf Wallenberg, bio je diplomat, a obitelj je imala značajan utjecaj u švedskom društvu. Nakon studija arhitekture na Sveučilištu Michigan u SAD-u, Wallenberg se vratio u Europu i bavio se poslovanjem. Njegovo iskustvo u međunarodnoj trgovini i znanje više jezika učinili su ga idealnim kandidatom za diplomatske misije.
Godine 1944., na vrhuncu holokausta, Wallenberg je regrutiran od strane američkog Ureda za ratne izbjeglice (War Refugee Board) i švedskog ministarstva vanjskih poslova za misiju u Budimpešti. Mađarska, pod nacističkom okupacijom od ožujka 1944., bila je poprište masovnih deportacija Židova u logore smrti, posebice Auschwitz. Wallenberg, motiviran humanitarnim idealima i svjedočenjima o nacističkim zločinima, prihvatio je misiju spašavanja.
