ADOLF Eichmann (19. ožujka 1906. – 31. svibnja 1962.) bio je visoki nacistički dužnosnik i jedan od glavnih organizatora Holokausta, sistematskog genocida u kojem je tijekom Drugog svjetskog rata ubijeno šest milijuna Židova. Eichmann je, kao Obersturmbannführer (ekvivalent potpukovnika) u SS-u, igrao ključnu ulogu u koordinaciji deportacija Židova u koncentracijske i logore smrti diljem Europe pod režimom Trećeg Reicha. Njegovo ime postalo je sinonim za hladnu birokratsku učinkovitost u provedbi "Konačnog rješenja", nacističkog plana za istrebljenje židovskog stanovništva.
Rani život i uspon u nacističkoj hijerarhiji
Eichmann je rođen u Solingenu, Njemačka, u protestantskoj obitelji srednje klase. Nakon neuspješnog školovanja i povremenih poslova, pridružio se Nacističkoj stranci 1932. godine, a ubrzo potom i SS-u, elitnoj paravojnoj organizaciji pod vodstvom Heinricha Himmlera.
U početku je radio u administrativnim poslovima, ali je njegova karijera naglo napredovala nakon što je pokazao organizacijske sposobnosti. Godine 1934. premješten je u Sicherheitsdienst (SD), obavještajnu službu SS-a, gdje je počeo raditi na "židovskom pitanju".
Prije rata, Eichmann je bio zadužen za prisilnu emigraciju Židova iz Njemačke i Austrije. Nakon Anschlussa 1938., organizirao je Centralni ured za židovsku emigraciju u Beču, što je bio prvi korak u sistematskom protjerivanju Židova. Njegov pristup bio je metodičan i temeljen na birokraciji, što mu je donijelo pažnju nadređenih.
