KARL Brandt (1904. – 1948.) bio je njemački liječnik i visoki dužnosnik nacističkog režima, poznat po svojoj ulozi u medicinskim zločinima tijekom Drugog svjetskog rata, posebice u programu eutanazije T4 i neetičkim medicinskim eksperimentima.
Karl Brandt rođen je 8. siječnja 1904. godine u Mulhouseu, u tadašnjem Njemačkom Carstvu (danas dio Francuske). Odgojen je u obitelji srednje klase, a medicinu je studirao na prestižnim sveučilištima u Freiburgu, Berlinu i Münchenu, gdje je diplomirao 1928. godine. Specijalizirao se za kirurgiju, što ga je učinilo vrsnim liječnikom s obećavajućom karijerom. Njegova stručnost i ambicija brzo su ga dovele u krugove bliske nacističkoj eliti.
Uspon u nacističkom režimu
Brandt se pridružio Nacističkoj stranci 1932. godine, a godinu dana kasnije postao je član SA (Sturmabteilung). Njegova karijera naglo je napredovala kada je 1934. postao osobni liječnik Adolfa Hitlera. Ova pozicija omogućila mu je blizak odnos s najvišim nacističkim dužnosnicima i značajan utjecaj unutar režima. Hitler je cijenio Brandta zbog njegove profesionalnosti i odanosti, što je Brandtu donijelo povjerenje i moć.
Godine 1939. Brandt je imenovan za jednog od glavnih organizatora programa T4, nacističkog programa eutanazije koji je imao za cilj ubojstvo osoba s fizičkim ili mentalnim poteškoćama, koje su nacisti smatrali "nepodobnima" za život. Brandt je bio zadužen za koordinaciju ovog programa, koji je rezultirao smrću desetaka tisuća ljudi, uključujući djecu, starije osobe i one s teškim bolestima. Program je proveden pod krinkom "milosrdnog ubojstva", ali je zapravo bio dio nacističke ideologije o "rasnoj čistoći".
