SAMO dva mjeseca nakon završetka Drugog svjetskog rata u Europi, 9. srpnja 1945., Sjedinjene Američke Države, Sovjetski Savez, Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska potpisali su u Londonu sporazum kojim je Austrija podijeljena na četiri okupacijske zone. Time je formalizirano stanje koje je na terenu već postojalo nakon sloma nacističke Njemačke, a Austrija je sljedećih deset godina živjela pod zajedničkom upravom četiriju pobjedničkih sila.
Za razliku od Njemačke, koja je kasnije podijeljena na dvije države, saveznici su još tijekom rata načelno prihvatili obnovu neovisne Austrije. U Moskovskoj deklaraciji iz 1943. Austrija je proglašena "prvom slobodnom zemljom koja je pala kao žrtva Hitlerove agresije", premda je istodobno naglašeno da snosi odgovornost za sudjelovanje mnogih Austrijanaca u nacističkom režimu. Upravo je zato cilj okupacije bio obnova demokratske države, a ne trajna podjela zemlje.
Svaka sila dobila svoj dio zemlje
Sovjetski Savez preuzeo je istočni dio Austrije, uključujući Donju Austriju, Gradišće i područje sjeverno od Dunava u Gornjoj Austriji. Amerikanci su upravljali Salzburgom i dijelom Gornje Austrije južno od Dunava, Britanci Koruškom i Štajerskom, dok su Francuzi dobili Tirol i Vorarlberg. Granice okupacijskih zona uglavnom su slijedile austrijske pokrajinske granice iz razdoblja prije nacističkog pripajanja Njemačkoj 1938. godine.
