RIMSKO Carstvo bilo je ogromna država koja je okupila mnoge narode i kulture. U takvom ozračju pitanje religije bilo je vrlo važno, a mnogi su Rimljani smatrali da su rimski vojni i upravni uspjesi tijekom stoljeća produkt općeg pijeteta rimskog društva.
Rimljani su vjerovali u svoje bogove, a tijekom stoljeća i mnoge strane kulture poprimile su njihove duhovne običaje. Međutim, početkom 1. stoljeća javlja se vjerska sekta koja prati Isusa Krista, a njihova drugačija religija gadila se većini duhovnih Rimljana.
313. godine kršćani su već bili mnogobrojni i djelomice priznati u društvu, pa je car Konstantin potpisao Milanski edikt - dokument kojim je kršćanstvo priznato kao jedna od mnogih religija u Rimskom Carstvu. Premda je edikt potpisan u veljači, na snagu stupa sredinom lipnja 313. godine.
Prije Milanskog edikta kršćani su bili meta progona
Postoji nekoliko razloga zašto su Rimljani proganjali kršćane prije 313. godine. Prvi je bio taj da su kršćani odbijali sudjelovati u društvenim događajima koji su se organizirali u čast rimskih bogova. Prosječnom Rimljaninu nije bilo jasno zašto bi se netko otuđio od društvenih okupljanja koja su njemu bila centralni događaj tog mjeseca. Što oni tada rade u svojim domovima? Sigurno spremaju neku urotu!
