NEKIMA se čini da su optimisti jednostavno rođeni takvi, ljudi koji uvijek vide "čašu napola punu" i kroz teške situacije prolaze lakše od drugih. No optimizam nije nužno urođena osobina. Prema psihijatrici dr. Sue Varmi, on se može učiti i razvijati.
Realistični optimizam nasuprot toksičnoj pozitivnosti
Varma taj pristup naziva realističnim optimizmom, piše Huffpost. Riječ je o načinu razmišljanja koji ne negira probleme, nego ih sagledava jasno, uz traženje konkretnih koraka prema rješenju. Za razliku od toksične pozitivnosti, realistični optimizam ne poručuje da će "sve biti dobro" pod svaku cijenu, nego potiče osobu da prihvati stvarnost i djeluje u skladu s njom.
Koncept je razvijala kroz više od 20 godina kliničke prakse, među ostalim radeći s osobama pogođenima napadima 11. rujna. Tada je primijetila da su neki preživjeli, unatoč velikoj traumi, pokazivali iznimnu psihološku snagu. Jedan od ključnih čimbenika, kaže Varma, bio je osjećaj svrhe.
Osam stupova realističnog optimizma
