ROCK'N'ROLL je započeo kao plesna glazba. Riječi su bile više tu da se može nešto pjevušiti, s uobičajenom temom kako je lijepo biti zaljubljen, a teško ostati bez onoga koga voliš. Nije se puno promijenilo ni kad su Britanci preuzeli vodeću ulogu, i tada se pjevalo o držanju za ruku i tugovalo zbog prekida ljubavi.
Rokeri tog vremena nisu ni slutili da će ih jedan američki folk pjevač, naoružan samo gitarom i usnom harmonikom, uskoro naučiti kako se pišu tekstovi.
Nezadovoljan rockom Zapravo je i mladi Robert Zimmerman bio ponesen rock revolucijom: uživo je gledao Buddyja Hollyja (i to par dana prije no što je ovaj poginuo), svirao obrade Little Richarda i Elvisa.
Samo što je njemu u cijeloj toj glazbi ipak nešto nedostajalo. "Pjesme nisu bile ozbiljne ili nisu odražavale život na realističan način", izrekao je svoj prilično utemeljeni sud. Odlučio je krenuti svojim putem, uzevši isprva umjetničko ime Dillon da bi ga, nakon upoznavanja s poezijom Dylana Thomasa, promijenio u Bob Dylan.
Glazbeno je na njega najviše utjecao Woody Guthrie, kojega je posjetio u njegovu stanu u New Jerseyju, a ne na psihijatriji (kako to prenose i Wikipedija i nedavni film A Complete Unknown).
