RODITELJI najčešće žele najbolje za svoje dijete. Žele ga motivirati, pripremiti za život i pomoći mu da razvije radne navike, odgovornost i samopouzdanje. Međutim, upravo iz tih dobronamjernih pokušaja često nastaju obrasci ponašanja koji kod djece mogu razviti perfekcionizam, potrebu da budu "savršena", bez prava na pogrešku.
Psiholozi perfekcionizam ne definiraju samo kao želju za uspjehom, nego kao obrazac razmišljanja u kojem osoba svoju vrijednost počinje vezati uz postignuća, rezultate i tuđa očekivanja. Istraživanja pokazuju da djeca perfekcionizam često usvajaju upravo kroz obiteljsko okruženje, promatrajući roditelje, njihove reakcije i standarde koje postavljaju.
Visoka očekivanja koja ne moraju biti stroga
Jedan od najčešćih načina na koji roditelji nesvjesno potiču perfekcionizam jest postavljanje izrazito visokih očekivanja. To ne mora nužno izgledati kao strogo ili autoritarno ponašanje. Ponekad se perfekcionizam razvija i u obiteljima koje djeluju vrlo brižno i podržavajuće, ali gdje dijete stalno dobiva poruku da uvijek može bolje. Kada se pohvale uglavnom odnose na uspjeh, ocjene, rezultate ili disciplinu, dijete može zaključiti da ljubav i prihvaćanje ovise o tome koliko je uspješno.
