POSTOJE ljudi s kojima je iznimno ugodno razgovarati, a nakon susreta s njima osjećate se bolje i samopouzdanije. Taj se efekt naziva karizmom, a osobe koje je posjeduju često se doživljavaju kao privlačne i intrigantne. Suprotno uvriježenom mišljenju, karizma nije urođena osobina, već vještina koja se može razviti relativno jednostavno.
Pamtimo osjećaj uz neku osobu
Istraživanje provedeno na Sveučilištu u Lausannei potvrđuje da se usvajanjem određenih komunikacijskih tehnika percipirana karizma može povećati za čak 60 posto, što osporava ideju da je ona isključivo urođena. U prilog tome govori i rad psihologinje Susan Fiske sa Sveučilišta Princeton.
Njezino istraživanje prvih dojmova pokazalo je da kod drugih ljudi gotovo uvijek prvo procjenjujemo toplinu, a tek potom njihovu sposobnost. Nakon razgovora pamtimo kako smo se uz nekoga osjećali, a ne koliko je ta osoba djelovala inteligentno ili samouvjereno. Upravo je taj osjećaj, koji se često zanemaruje, srž karizme.
Psihoterapeut Donald Altman razvio je metodu koju naziva "prepoznavanje snaga". U članku za Psychology Today objasnio je njezinu suštinu: potrebno je aktivno slušati sugovornika kako bi se uočilo što radi dobro, a potom mu to izravno i reći. "Prepoznavanje tuđih kvaliteta snažan je alat za povezivanje koji vas izdvaja u očima drugih", navodi Altman. "Time se odmah stvara bliskost."
