PRISILITI dijete da kaže "oprosti" često nema željeni učinak. Dječja psihoterapeutkinja Zara Kadir objašnjava kako roditelji mogu djecu naučiti što isprika doista znači i kako pokazati iskreno žaljenje. Ključ je u usmjeravanju na osjećaje i odgovornost, što djeci omogućuje da nauče kako se ispričati na smislen način, piše Netmums.
Roditelji se u rješavanju dječjih sukoba često nađu u iskušenju da inzistiraju na brzoj isprici. No, postavlja se pitanje što dijete uistinu nauči ako samo ponovi riječ koju mu je odrasla osoba naredila. Psihoterapeutkinja za djecu, adolescente i obitelji Zara Kadir objašnjava kako pomoći djeci da shvate pravi smisao isprike, umjesto da ih se tjera da govore nešto što ne osjećaju. U objavi na Instagramu poručuje: "Isprika počinje osjećajem, a ne naredbom".
Problem s iznuđenom isprikom
Kadir smatra da naredba "reci da ti je žao" ne pomaže djetetu da poveže svoje osjećaje s postupkom. Dijete tada može reći ono što roditelj želi čuti samo da bi izbjeglo neugodnu situaciju ili kaznu. Ona ističe da isprika ne mora biti trenutna. "Nema ništa loše u tome da im date vremena za ispriku. Nema vremenskog ograničenja, važno je samo da je isprika iskrena", navodi Kadir.
Umjesto zahtjeva za isprikom, ona predlaže da roditelji mirno ukažu na posljedice djetetova ponašanja, primjerice opažanjem: "Hm, ona izgleda tužno". Zatim mogu pomoći djetetu da prepozna vlastite osjećaje i objasniti mu da je to možda znak žaljenja. Također preporučuje da roditelji budu uzor. Kad odrasli pogriješe i to priznaju na ispravan način, djeci pokazuju kako izgleda preuzimanje odgovornosti.
