QUENTIN Tarantino izgradio je reputaciju na posuđivanju i reinterpretaciji elemenata iz drugih filmova, što je istovremeno izvor divljenja i kritika. Njegov pristup, u kojem otvoreno preuzima kadrove, glazbu i dijaloge, izaziva stalnu debatu o granicama između posvete i plagijata, piše Far Out Magazine.
Tarantino nikada nije skrivao svoje izvore inspiracije i otvoreno govori o filmovima iz prošlosti koje koristi u svojim radovima. Ne pretvara se da su sve ideje originalno njegove. S druge strane, kritičari ga sve češće opisuju kao holivudsku "svraku" i tvrde da je njegov prepoznatljiv stil zapravo kolaž sastavljen od djela autora kojima se divi.
Jedna ideja koju se ne usuđuje kopirati
Ipak, postoji jedna filmska tehnika koju Tarantino, unatoč svojoj reputaciji, nikada nije pokušao replicirati. Riječ je o detalju iz filma "The Long Goodbye" Roberta Altmana iz 1973. godine. Iako Tarantino i Altman nisu bili u dobrim odnosima, taj ga je element toliko impresionirao da je zaključio kako nema smisla oponašati nešto tako savršeno izvedeno.
Tarantino je objasnio o čemu se radi: "Svaki komad glazbe u tom filmu samo je varijacija glavne teme. Čuje se na klaviru u baru, u pozadini supermarketa, svugdje. On je to prvi izveo kako treba."
