SVAKE jeseni dio učenika u razred ulazi s točnim odgovorima na pitanja, ali ih zadržava za sebe. Ruke ostaju spuštene. Mnogi roditelji takvo ponašanje pripisuju stidljivosti, karakternoj crti s kojom se dijete navodno rodilo. No, prije nego što dijete proglasite "tihim i povučenim", učiteljica Sheila Fortson nudi drugačiju perspektivu, piše Motherly.
Problem nije u temperamentu
Sheila Fortson je učiteljica, savjetnica za dječji razvoj i direktorica neprofitne organizacije Fame Center, u kojoj godišnje radi sa stotinama djece. Njezina je teza o dječjem oklijevanju u razredu vrlo direktna: problem najčešće nije u temperamentu. Djeca, objašnjava, jednostavno nisu imala dovoljno prilika da ih se promatra i sluša u opuštenim okolnostima, zbog čega im je nelagodno biti u središtu pozornosti.
"Samopouzdanje nije osobina ličnosti, nego rezultat ponavljanja", ističe Fortson. Što više prilika dijete dobije da bude primijećeno kod kuće, lakše će se nositi s pozornošću drugih izvan obitelji. I sama je u djetinjstvu bila povučena. Situaciju, kaže, nije promijenio neki važan razgovor, već kontinuirana vježba. Upravo to predlaže i roditeljima.
Vježba nastupa unutar obitelji
