INGMAR Bergman, rođen 14. srpnja 1918. u Uppsali u Švedskoj i preminuo 30. srpnja 2007. na otoku Fårö, bio je jedan od najutjecajnijih i najcjenjenijih filmskih i kazališnih redatelja svih vremena. Njegovo ime postalo je sinonim za introspektivno i poetsko filmsko stvaralaštvo, a njegov opus ostavio je neizbrisiv trag na svjetsku kinematografiju.
Djetinjstvo i ulazak u umjetnost
Bergman je odrastao u strogoj luteranskoj obitelji. Njegov otac bio je svećenik, a djetinjstvo je bilo obilježeno strogim odgojem i osjećajem krivnje, teme koje će kasnije postati središnje u njegovim filmovima. Još kao dijete, Bergman je otkrio fascinaciju kazalištem i lutkama, što je postalo njegova prva umjetnička opsesija.
U mladosti je bio očaran nacističkom ideologijom i podržavao je Hitlera tijekom Drugog svjetskog rata, ali nakon što je saznao za horore koji su se događali u koncentracijskim logorima, promijenio je mišljenje.
Studirao je književnost i umjetnost na Sveučilištu u Stockholmu, no većinu vremena provodio je u studentskom kazalištu. Iako nije završio studij, počeo je raditi u lokalnom kazalištu, a 1940-ih je započeo i filmsku karijeru kao scenarist i pomoćni redatelj.
