ZA MNOGU djecu i tinejdžere sport je ključan dio života. Prema inicijativi Project Play Instituta Aspen, 55,4 posto djece u dobi od 6 do 17 godina bavi se organiziranim sportom, što donosi brojne prednosti, uključujući veće samopouzdanje te niže stope depresije i anksioznosti. Iako je sudjelovanje u timskim sportovima općenito povezano s boljim mentalnim i fizičkim zdravljem, moguće je postati pretjerano fiksiran na sportsku izvedbu, što može dovesti do poremećaja poznatog kao sportska anoreksija (Anorexia athletica).
"Iako nije službena dijagnoza, sportska anoreksija termin je kojim se opisuju sportaši koji su postali preokupirani kontrolom težine ili tjelesnog sastava kako bi postigli bolju sportsku izvedbu", rekla je za HuffPost Alli Spotts-De Lazzer, psihoterapeutkinja i specijalistica za poremećaje prehrane.
Dr. Jessica Lin, pedijatrica u dječjoj bolnici Cincinnati Children’s, dodala je kako je upravo fokus na sportskoj izvedbi ono što sportsku anoreksiju razlikuje od anoreksije nervoze, iako se simptomi često preklapaju. "Kod anoreksije nervoze naglasak je na slici tijela i mršavosti, dok je kod sportske anoreksije više riječ o sportskoj izvedbi, premda je slika tijela i dalje jedna od komponenti", pojasnila je Lin.
