ŠPANJOLSKA je bila prejaka za Portugal. Momčad Roberta Martíneza ispala je u osmini finala Svjetskog prvenstva i nastavila razočaravajući niz na velikim turnirima, koji gotovo neprekidno traje od 2016., kada su Portugalci postali prvaci Europe. Na ovom turniru nisu napravili ama baš ništa upečatljivo, osim što su uz dosta sreće izbacili Hrvatsku u jednoj od najluđih utakmica u povijesti mundijala.
Momčad nakrcana talentom svih veličina i oblika ponovno je igrala dosadan i nemaštovit nogomet, s vrlo malo sustavnih rješenja, zbog čega su zagušene gotovo sve najveće zvijezde ekipe. Najveća među njima, Ronaldo, glavna je tema portugalskih i svjetskih medija, i to potpuno opravdano. Ova momčad njegov je talac, a njegova je veličina ponovno pokopala najtalentiraniju portugalsku momčad u povijesti.
Obrana s tri igrača manje
Ronaldo nikad nije igrao obranu. Od igrača koji isporučuje 60 ili 70 golova u sezoni to se ni ne očekuje, ali u toj priči postoje dva problema. Prvi je taj što Ronaldo već četiri godine ne igra europski nogomet, nego u komforu Saudijske Arabije uživa bez pravog razvojnog podražaja.
Drugi je taj što Portugal uz Ronalda, u Joãou Félixu, Bruni Fernandesu, Rafaelu Leãou i drugima, ima prevelik broj igrača koji ne igraju obranu. Nekoć je Portugal igrao deset na 11 u fazi obrane. Osam na 11 dugoročno je neizdrživo.
