U SVOJIM putešestvijama na svjetskim prvenstvima Hrvatska je odigrala puno nezaboravnih utakmica, ali baš nijedna ne može se mjeriti s onim što smo vidjeli u drugom poluvremenu protiv Portugala. Tri gola, četiri poništena gola, dvije stative i drama nad dramama u sudačkoj nadoknadi kreirali su utakmicu koja će se pamtiti generacijama.
Hrvatska je ispala s turnira, ali se nakon drugih 45 minuta nema čega sramiti. Odigrala je ofenzivno najbolje poluvrijeme u povijesti protiv jake reprezentacije. Koliko god da su milimetri Hrvatsku dijelili i od produžetaka i od pobjede, opet joj je presudila daleko najveća mana na ovom turniru.
Loše prvo poluvrijeme
Hrvatska je istrčala kao i protiv Gane, u sustavu 4-5-1, s Ivanom Perišićem na lijevom boku, pet čistih veznjaka u sredini terena i Antom Budimirom u vrhu napada. Najtočnije bi bilo reći da Hrvatska u prvom poluvremenu nije igrala, nego je čekala.
Odlučila je potpuno izbjegavati rizik u fazi izgradnje napada i dugim dodavanjima pokušavala pronaći Budimira. To nije najsretniji pristup iz barem dva razloga. Prvi je taj što su držanje posjeda i nametanje ritma daleko najveća snaga ovakve postave. Drugi je taj što Portugal u obrani igra s nekoliko igrača manje jer se u toj fazi gase Ronaldo, Rafael Leão i Bruno Fernandes.
