OTTO von Habsburg-Lothringen, rođen 20. studenoga 1912. u Donjoj Austriji, bio je najstariji sin posljednjeg austro-ugarskog cara i hrvatsko-ugarskog kralja Karla I. (u Hrvatskoj Karla IV.). Od 1916., kada je njegov otac stupio na prijestolje, Otto je postao prijestolonasljednik Austrije, Ugarske, Češke i Hrvatske.
Nakon očeve smrti 1922. preuzeo je ulogu poglavara dinastije Habsburg-Lothringen i pretendenta na prijestolja država bivše Monarhije. Iako nikada nije vladao, ostao je utjecajna politička figura i jedan od najdosljednijih zagovornika europskog ujedinjenja u 20. stoljeću.
Djetinjstvo u izgnanstvu
Nakon sloma Monarhije 1918. obitelj je napustila Austriju. Austrijski parlament je 1919. donio zakon kojim je dinastiji zabranjen povratak i oduzeta im je imovina. Obitelj je živjela u Švicarskoj, zatim na Madeiri, gdje je Karlo umro 1922. Otto je odrastao u izgnanstvu, najviše u Španjolskoj i Belgiji.
Studirao je na Katoličkom sveučilištu u Leuvenu, gdje je 1935. doktorirao društvene i političke znanosti. Odrastao je višejezično; govorio je njemački, mađarski, francuski, španjolski, engleski i vrlo dobar hrvatski, koji je učio od majke i časnika iz bivše hrvatsko-ugarske vojske.
