TRENUTAK u kojem je Hrvatska izletjela sa SP-a zbog birokratske procedure tijekom koje je odluka doslovno ovisila o vlasi kose, Hrvate (ali i mnoge druge diljem svijeta) otjerala je u apsolutni očaj jer, iako smo se svi pomirili s činjenicom da je to neizbježno u digitalnom svijetu, čak je i najvećim optimistima postalo jasno da je ovo samo nezaustavljivi proces "enshitifikacije" naših života na apsolutno svakoj razini.
Doduše, FIFA je odavno na udaru zbog komercijalizacije i sustavnog uništenja duše sporta na bezbroj daleko gorih načina pa ovo i ne bi trebalo biti preveliko iznenađenje niti šok jer kada se netko "proslavi" analnim sodomiziranjem, vjerojatno ni ne primjećujete puse u čelo.
No, čak i ako vam je jasan korijenski smisao video asistencije, ovakve situacije natjeraju čovjeka da pusti suzu za vremenima kada je Maradona zabijao golove rukom. Ideja "čipa u lopti" jednostavno je previše za normalnog čovjeka.
Da, prihvatili smo orvelovski nadzor, digitalne check-inove, svojevoljno i cjelodnevno izvještavanje iz vlastitih domova, ali ako smo prihvatili čipiranje stvari kako bismo ih lakše pronašli, čipiranje nas samih pametnim telefonima i čipiranje vlastite djece radi sigurnosti, to ne znači da moramo prihvatiti i čipiranje onoga do čega nam je najviše stalo - nogometne lopte.
