KUĆEVNA žena je bila Barbara Bel Geddes, možda malo previše blaga za neke ozbiljnije proboje, više puta su joj iz raznih razloga izmicale uloge koje bi je sigurno više proslavile, ali "Dallas" joj bar nitko ne može oduzeti i koliko god netko "Dallas" smatrao sapunjarištem, ta serija joj je donijela zasluženu sveprisutnost i popularnost kad je sigurno već pomislila da je kasno za tako nešto.
A dobro je počelo, 1948. godine časopis "Life" ju je proglasio najatraktivnijom novom zvijezdom u Hollywoodu, taj period joj je inače služio da se stabilizira i u teškoj industriji filma i pratećih sadržaja, ali i na Broadwayu, mada je na daskama već bila uvelike aktivna, dok je s kamerom tek počinjala druženje. Počela ga je u Litvakovoj "Dugoj noći" i ostaje nevjerojatan podatak da je snimila još samo 11 filmova poslije toga, no ima i kvaka, kasnije ćemo o tome.
Nominacija za Oscara
Prvi veći uspjeh što se filmskog platna tiče doživjela je sa "I Remember Mama" u kojoj igra naslovnu Katrin (naslovnu u smislu "I", ne u smislu "mama" (to bi bila Irene Dunne)) i za Katrin je zaslužila Oscar nominaciju, što je i dobila, ali ne više od toga.
Prilično je zanimljiva njena lista naslova, iako ih ima samo 12 ukupno, ali nalazi se tu nekoliko pritajenih klasika, tipa vestern "Blood on the Moon" sa Robertom Mitchumom, onda vrsni noir triler "Caught" gdje je upetljana između Roberta Ryana i Jamesa Masona (uistinu, kakav kombo), a pod palicom Maxa Ophulsa, pa također jako dobra Kazanova "Panika na ulicama" i još bolji Hathawayev "14 sati" koji iz nepoznatih razloga nije više poznat, sem po činjenici da je Grace Kelly u njemu debitirala.
