HRVATSKA reprezentacija otvorila je Svjetsko prvenstvo porazom od Engleske. To nikad nije dobra stvar za čuti, pogotovo kad je riječ o utakmici u kojoj je reprezentacija primila četiri gola i izgubila s dva pogotka razlike, a da nije bilo fantastičnog Livakovića, vrlo lako je moglo biti i više.
Ipak, postoji kontekst, i prije i nakon utakmice. Priča uoči utakmice svodila se na kontrast dvije momčadi. Hrvatsku su pratile lošije forme ključnih igrača te nesigurnost u promjeni formacije. U utakmicama protiv Belgije, Kolumbije i Brazila je zaostajala po pitanju posjeda i kontrole, svega u čemu inače briljira.
S druge strane, Englezi su, van svojih klasičnih medijskih priča oko popisa, ušli u Svjetsko prvenstvo pod naletom dobre forme, energije i igre pod Thomasom Tuchelom te su proglašeni jednim od glavnih favorita prvenstva koji napokon ima stil igre i trenera za dominaciju nad protivnicima.
Neočekivan odnos snaga na sredini terena
Od samog početka, Hrvatska je pokazala ono što se nije moglo očekivati s obzirom na pripremne utakmice. Nije izgledala kao pasivna momčad koja s pet braniča čuva prostor, već je demonstrirala jedan od najboljih visokih presinga na cijelom turniru, u kojem dosad prevladavaju pasivniji blokovi.
