NAJTEŽE pitanje s kojim se suočava gotovo svaki roditelj djeteta s teškoćama u razvoju nije ono koje se odnosi na dijagnozu, terapije ili svakodnevne izazove. To je pitanje budućnosti. Pitanje koje s godinama postaje sve glasnije i donosi sve veći strah: "Što će biti s mojim djetetom kada mene više ne bude?"
Na papiru, Hrvatska ima zakone, prava i sustav koji bi trebao zaštititi najranjivije članove društva. No stvarnost mnogih obitelji pokazuje koliko su te garancije često nedostatne. Sandra Zrinščak, majka Filipa, mladića s teškoćama u razvoju, prisiljena je odgađati potrebnu operaciju jer za vrijeme oporavka nema osiguranu odgovarajuću skrb za sina. Ako sustav ne može pružiti podršku ni u situacijama kada je roditelju nužna zdravstvena pomoć, teško je očekivati da će roditelji bez straha gledati u budućnost.
"Sustav vam okrene leđa i ostanete sami"
Prije dvadeset godina, kada je njezin sin Filip dobio dijagnozu autizma, Sandra Zrinščak nije razmišljala o tome što će biti za dva desetljeća. Kao i većina roditelja, bila je usmjerena na svakodnevne izazove, terapije i borbu da njezino dijete dobije najbolju moguću podršku.
No ono što je tada izgledalo kao daleka i apstraktna budućnost danas je postalo stvarnost. Kako godine prolaze, pitanje koje je nekada mogla odgoditi sve se češće nameće i sa sobom nosi sve veći strah.
