TRAUMA iz djetinjstva može ostaviti duboke posljedice na emocionalno, socijalno, pa čak i fizičko zdravlje, često i prije nego što se djeca uspiju sama zaštititi. Iako se danas o traumi otvorenije govori, njezini učinci ne nestaju. Određena teška iskustva mogu i najbistriju djecu pretvoriti u anksiozne odrasle osobe, čak i ako su značajno napredovali u zacjeljivanju svojih rana iz prošlosti, piše YourTango.
Hiperkritični roditelji
Djeca kritičnih roditelja stječu dojam da ljubav ili pohvalu moraju zaslužiti. Iako se to u svakoj obitelji očituje drukčije, mnogi koji su odrastali uz stalne kritike prisjećaju se straha od pogrešaka. Visoki standardi mogu biti korisni, no kada su potaknuti kritikom, stvaraju nepotreban stres. Takva djeca odrastaju sa samopoštovanjem koje je neraskidivo vezano uz njihove rezultate i uspjeh, što u odrasloj dobi lako vodi u sagorijevanje i kronični stres.
Pritisak savršenstva
Djeca od koje se očekivalo da budu "savršena", osobito starija braća i sestre, često osjećaju kao da je teret cijelog svijeta na njihovim leđima. Njihova trauma u tom trenutku možda nije djelovala zlonamjerno, no postupno su razvili temeljnu anksioznost jer su zanemarivali vlastite potrebe kako bi se brinuli o svima ostalima.
