DANA 8. lipnja 1191. godine engleski kralj Rikard I., poznatiji kao Rikard Lavljeg Srca, stigao je u Svetu Zemlju kako bi se pridružio Trećem križarskom ratu. Njegov dolazak pred opsjednuti grad Akru bio je jedan od najvažnijih trenutaka cijelog pohoda i događaj koji je dodatno učvrstio njegovu reputaciju jednog od najslavnijih srednjovjekovnih vladara i vojskovođa.
Iako je u Engleskoj vladao svega deset godina i u svojoj zemlji proveo vrlo malo vremena, Rikard je ostao zapamćen prije svega kao ratnik i križar, a ne kao državnik.
Rat koji je pokrenuo pad Jeruzalema
Treći križarski rat izbio je nakon što je muslimanski vojskovođa Saladin 1187. godine porazio križarsku vojsku u bitki kod Hattina i osvojio Jeruzalem. Vijest o gubitku svetoga grada izazvala je šok u kršćanskoj Europi, a papa je pozvao na novi križarski pohod.
Na poziv su se odazvala trojica najmoćnijih europskih vladara toga doba, njemački car Fridrik Barbarossa, francuski kralj Filip II. August i engleski kralj Rikard I. Barbarossa se tijekom puta utopio u rijeci u Maloj Aziji, dok su Filip i Rikard nastavili put prema Svetoj Zemlji.
