SAMOSTAN Lindisfarne, poznat i kao Sveti otok, stoljećima je stajao kao svjetionik kršćanstva u anglosaksonskoj Engleskoj. Smješten na izoliranom otoku uz obalu Northumbrije, dostupan kopnom samo tijekom oseke, činio se sigurnim utočištem.
Osnovan u sedmom stoljeću, bio je dom učenjacima poput svetog Cuthberta i čuvao je dragocjene rukopise, uključujući znamenite Lindisfarne Gospels. No, mir tog duhovnog središta razoren je osmoga lipnja 793. godine kada je iznenadni napad Vikinga šokirao Europu i označio početak novog, burnog doba.
Vikinzi stižu na obale Britanije
U to vrijeme Vikinzi, skandinavski pomorci i ratnici, počeli su istraživati europske obale. Njihovi brzi brodovi, poznati kao drakkari, omogućavali su im munjevite i neočekivane napade. Lindisfarne, sa svojim bogatstvom i slabom obranom, bio je idealna meta.
Prema zapisima u Anglosaksonskoj kronici, grupa pljačkaša, vjerojatno Norvežana, iskrcala se na obalu i opustošila samostan. Redovnici su bili ubijeni ili odvedeni u ropstvo, a dragocjenosti, uključujući relikvije i knjige, opljačkane su. Brutalnost napada zapanjila je suvremenike jer sveto mjesto poput Lindisfarnea nije bilo pripremljeno za takvu prijetnju.
