IAKO PROIZVOĐAČI proizvođači automobila diljem svijeta ulažu u vlastite privatne poligone za testiranje, od Fordovog centra Lommel u Belgiji do Toyotinog poligona u pustinji Arizone, mnogi i dalje šalju svoja vozila, zamaskirana u prepoznatljivu kamuflažu, na Nürburgring. Riječ je o javno dostupnoj stazi u njemačkim šumama, kojoj je legendarni vozač Jackie Stewart još 1968. nadjenuo nadimak "Zeleni pakao".
Dok zaljubljenici u automobile dobro znaju njezinu reputaciju, ostali se s pravom pitaju zašto svi uvijek idu baš tamo, na čuveni Ring? Jedan od razloga postao je jednako očit kao i psihodelične kamuflažne folije na prototipovima: pokušaj postavljanja rekorda za najbrži serijski automobil na stazi Nordschleife, dugoj 20,832 kilometra.
Postavljanje rekorda na 'Ringu postalo je stvar prestiža, upravo zato što se radi o zajedničkom poligonu koji omogućuje izravne usporedbe s konkurencijom. Takva postignuća stvaraju i snažan marketinški odjek koji kod nekih kupaca nadilazi praktične granice svakodnevne vožnje.
Ipak, stvarna privlačnost za inženjere leži u nizu izazova koje Nürburgring nudi na jednom mjestu, a čije svladavanje donosi opipljive prednosti u vožnji na stvarnim cestama diljem svijeta. Govorimo o stazi sa 73 zavoja, dugim ravnim dionicama za postizanje maksimalne brzine i visinskom razlikom od čak 305 metara. To je otprilike visina Chryslerove zgrade u New Yorku i više od bilo koje druge profesionalne trkaće staze na svijetu.
