AKO IMATE višak kilograma, kladim se da vam je to u zadnjih par dana barem netko otvoreno rekao, makar i kroz šalu. A ako ste istinski pretili, vjerojatno vas je i danas pratilo par podsmješljivih očiju, ako ne i par podrugljivih jezika. Pojavi li se u javnosti neka pretila osoba, što god ona rekla (makar i najpametnije na svijetu) pola komentara bit će isključivo o njezinom izgledu.
Debljina je uvijek bila grijeh koji se ne previđa i ne oprašta. I takvo je učenje i Crkva prihvatila i vatreno branila.
Neumjerenost u jelu i piću
Svi vi koji ste makar privirili na vjeronauk (ili, još bolje, pogledali legendarni film Sedam), znate taj popis sedam smrtnih grijeha, kojega je konačno definirao papa Grgur I. Veliki još tamo negdje na prijelazu iz šestog u sedmo stoljeće. Na popisu je i grijeh neumjerenosti u jelu i piću, od kojega većina ljudi iz tih oskudnih vremena nije patila, čak i da je htjela.
Da odmah budem jasan - nipošto ne mislim da su pretjerano uživanje u jelu i piću nešto dobro i pametno. Još manje mislim podržati onaj noviji pokret "tjelesne pozitivnosti" ili "fat pridea", koji na pretilost gleda kao na nešto čime se treba ponositi, bez ikakvog pokušaja mijenjanja. Ona je možda i najgori zdravstveni problem današnjice - ali, dio tog problema jest i kako se na nju gleda. Između ostalog, kako na nju gleda i Crkva.
