MALO je povijesnih osoba koje su tako zaboravljene i odbačene poput Svetozara Borojevića, vjerojatno najvećeg hrvatskog vojskovođe u povijesti. Prvi i posljednji feldmaršal nenjemačkog podrijetla u Austro-Ugarskoj živio je za krunu, a umro u bijedi nedugo nakon države koju je grčevito branio.
Priča o Svetozaru Borojeviću usput je priča o jednom vremenu i jednoj životnoj sudbini čovjeka koji u jednom trenutku više nikome nije odgovarao.
Rođen u pravoslavnom selu Umetić kod Kostajnice 13. prosinca 1856. godine, Svetozar Borojević bio je rođeni Srbin. No, u kasnijem životu on će se deklarirati kao Hrvat. A život će posvetiti borbi za opstanak sve nepopularnije, umiruće Austro-Ugarske.
Nije bio dobar ni Hrvatima, ni Srbima, ni komunistima
Nakon izgubljenog rata Borojević više nikome neće biti po volji, a tako će ostati zapravo do današnjih dana. Za tek osnovanu Državu SHS, a kasnije i Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, Borojević je bio neželjeni ostatak omražene Austro-Ugarske.
