SLOBODAN Milošević (20. kolovoza 1941. - 11. ožujka 2006.) bio je srpski i jugoslavenski političar čije je predsjedništvo obilježilo raspad Jugoslavije i sukobe 1990-ih. Kao predsjednik Srbije (1989. - 1997.) i Savezne Republike Jugoslavije (1997. - 2000.) Milošević je igrao ključnu ulogu u ratovima na Balkanu, zbog čega je kasnije optužen za ratne zločine pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Haagu.
Rani život i uspon na vlast
Milošević je rođen u Požarevcu, u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji, za vrijeme Drugog svjetskog rata. Njegov otac Svetozar bio je pravoslavni svećenik, a majka Stanislava učiteljica. Obiteljski život obilježile su tragedije: otac mu se ubio 1962., a majka 1974. Milošević je diplomirao pravo na Sveučilištu u Beogradu, gdje se pridružio Savezu komunističke omladine Jugoslavije.
Njegova politička karijera započela je pod mentorstvom Ivana Stambolića, bliskog prijatelja i utjecajnog komunističkog dužnosnika. Prije političkog uspona radio je kao bankar, uključujući poziciju predstavnika Beobanke u New Yorku.
Miloševićev politički uspon započeo je 1980-ih. Godine 1986. postao je predsjednik Saveza komunista Srbije uz Stambolićevu podršku. Međutim, 1987. okrenuo se protiv svog mentora, svrgnuvši ga s vlasti tijekom Osme sjednice CK SKS-a, čime je učvrstio svoju poziciju vođe Srbije. Ključni trenutak njegovog uspona bio je govor na Kosovu polju 1987., gdje je podržao srpske nacionalističke zahtjeve, što mu je donijelo široku podršku.
