SVAKOG proljeća na jednom parkiralištu u kalifornijskom Berkeleyju osvanu tisuće sadnica starih sorti rajčica koje Spencer Huey pripremi za jednodnevnu prodaju. "Uzgajam 50 sorti i 2500 sadnica", kaže Huey, kuhar u restoranu Chez Panisse i osnivač Tomato Cluba. "Pomalo je ludo."
Srećom, mnogo je entuzijasta koji dijele njegovu strast pa s rastom temperatura ove rajčice, čije se sjeme generacijama prenosilo, zauzimaju središnje mjesto u vrtovima, na tržnicama i u kuhinjama vrhunskih restorana. Za njihove poklonike, sočni okusi, dugine boje te nepravilni oblici i veličine svjetlosnim su godinama ispred blijedih i uniformiranih crvenih plodova iz supermarketa. No, što su zapravo te rajčice i po čemu se razlikuju od onih koje trgovine nude cijele godine, piše Bon Appétit.
Što su zapravo stare sorte rajčica?
Stare, odnosno nasljedne sorte rajčica potječu od sjemena koje su uzgajivači čuvali i međusobno prenosili najmanje 50 godina. "Njeguje ih određena zajednica ili kultura kojoj se sviđaju njihove karakteristike, boja ili okus", objašnjava Huey.
Nazivaju se nasljednima jer njihovo sjeme potječe iz razdoblja prije industrijske hibridizacije. U 20. stoljeću mnogi su poljoprivrednici počeli križati sorte kako bi stvorili hibride ujednačenog izgleda, otporne na bolesti i sposobne izdržati dugotrajan transport. Okus je pritom bio manje važan.
