"MNOGI kritiziraju Formulu 1 kao nepotrebni rizik, ali kakav bi bio svijet da radimo samo ono što je nužno?" pitao je jednom Niki Lauda.
Jedan od najvećih vozača u povijesti i ikona Formule 1 preminuo je 2019. u 71. godini, devet mjeseci nakon transplantacije plućnog krila. Bila je to završna utrka njega i smrti, s kojom se previše puta u životu susretao, ali ju je uvijek pobjeđivao. Do danas, kad tijelo više nije moglo izdržati.
Iako je uvijek slovio za hladnog i proračunatog tipa na stazi, Andreas Nikolaus Lauda u povijest je otišao kao čovjek koji je pomicao granice i koje nije bio ništa manje zanimljiv od, primjerice, neprežaljenog Jamesa Hunta kojemu je predao naslov prvaka 1976. godine.
Rođen 22. veljače 1949. godine u bogatoj bečkoj obitelji Lauda nikada nije želio biti ono što je njegov otac želio. Hans Lauda nadao se da će Andreas nastaviti njegovim stopama i postati biznismen i industrijalac, ali maloga to uopće nije zanimalo. Po obiteljskom imanju jurio je u malim ralicama i traktorima i svemu na četiri kotača što mu je došlo pod ruku. Sanjao je da će jednog dana biti vozač Formule 1 i najbolji na svijetu, ali nije imao nikakvu podršku obitelji. Dapače, otac Hans je vukao veze da se Nikiju onemogući bilo kakvo profesionalno utrkivanje, ali Lauda je bio tip koji je uvijek ostvario ono što je želio.
