POVRATKOM djece u školske klupe početkom tjedna, mnogi roditelji postavljaju si ista pitanja: "Je li im bilo zabavno? S kime su se igrali? Jesu li stekli prijatelja?". Takva je briga razumljiva, jer malo što roditelje brine više od pomisli da im je dijete usamljeno. Ipak, nova istraživanja pokazuju da se usamljenost u djetinjstvu mora shvatiti ozbiljnije i da se s njom treba suočiti znatno ranije, piše iNews.
Izvješće britanskog Instituta za istraživanje javnih politika (IPPR) otkrilo je da svaka dvadeseta mlada osoba u Engleskoj u dobi od 11 do 24 godine izjavljuje da nema bliskih prijatelja. Prije deset godina taj je omjer iznosio jedan od sto. U skupini mladih od 16 do 21 godine, udio onih s barem tri bliska prijatelja smanjio se s 85%, koliko je iznosio od 2012. do 2014., na 72% u razdoblju od 2023. do 2025. godine.
Riječ je o zabrinjavajućim podacima. Izvješće navodi niz faktora koji pridonose sve većoj otuđenosti, a među njima su društvene mreže, posljedice pandemije te nestajanje centara za mlade i drugih društvenih prostora. Ipak, valja se zapitati i koliki je doprinos samih roditelja.
Kada roditelji postanu problem
Roditelji, naravno, ne mogu biti isključivi krivci za problem usamljenosti među mladima. Problem je u tome što mu se često pristupa prekasno, a roditelji, premda nenamjerno, nerijetko postaju dio problema. Kroz više od 30 godina rada s djecom i obiteljima naučila sam da se temelji prijateljstva postavljaju puno prije tinejdžerske dobi.
