HRVATSKA tekstilna industrija u četvrt stoljeća izgubila je oko 35 tisuća radnika, a oni koji su ostali uglavnom rade za minimalac, pod visokim normama i u pogonima slabo prilagođenima klimatskim ekstremima, pokazuje terensko istraživanje iz prošle godine.
Istraživanje su provele Ivana Perić i Dunja Kučinac na temelju 76 intervjua, a predstavljeno je na razgovoru "Moda nakon brze mode: Kako zamišljamo pravednu budućnost tekstilne industrije?", koji su organizirali Novi sindikat i Clean Clothes Campaign.
Iza zatvaranja pogona i pada zaposlenosti ostao je model proizvodnje u kojem se za velike strane modne kompanije šiva po niskoj cijeni, dok se pritisak prelijeva na minimalne plaće, visoke norme i slabo ulaganje u uvjete rada.
Takvu situaciju dodatno pojačavaju nesiguran položaj stranih radnica i toplinski valovi, a odgovor Clean Clothes kampanja traži u Manifestu o pravednoj tranziciji.
Uz razgovor su izložene etikete sa "skrivenom cijenom" brze mode, odnosno posljedicama koje ne ulaze u prodajnu cijenu odjeće - od toplinskih valova i suša do kemikalija korištenih u proizvodnji. "Etiketa ne govori gotovo ništa o ljudima koji su taj komad izradili ni o njegovu stvarnom utjecaju na okoliš", rekla je Tena Lavrenčić iz Thinking Threads. Upravo su ljudi iza tih etiketa bili u središtu istraživanja.
