"NEMA ŠANSE", glasio je univerzalni konsenzus nakon prve runde meča za svjetskog prvaka po IBF-u između Mosesa Itaume i Filipa Hrgovića. Isto je glasilo i nakon druge runde. Onda i nakon treće. Nakon četvrte se nitko nije predomislio, a ni u petoj najveći Hrgini fanovi nisu vidjeli ništa što bi ih uvjerilo da Hrvat išta može.
"Imao je lijepu karijeru, ali to je sad to", pomislio je svatko pred TV ekranom pa nastavio promišljati: "Dovoljno je dobar da uđe u elitu, ali očito je između njega i pojasa krater koji nikad neće preskočiti. Nema ništa loše u tome, dapače, da si u nečemu sedmi ili deveti najbolji na svijetu." Itauma je plesao po ringu i ubadao, a Hrgović je dobrih šest rundi uspješno blokirao njegove udarce glavom i jetrom.
Komentatori su se na svim svjetskim jezicima divili Hrgovićevoj izdržljivosti. Kako i priliči situaciji u kojoj netko dobiva batine, kritike na račun njegove taktike zamijenile su pohvale njegovoj izdržljivosti. Bio je to prvi put u karijeri da se Hrgoviću na najvećoj sceni odalo poštovanje, makar kao sigurnom gubitniku. Oh, kako smo se prevarili.
Rocky iz Sesveta
Krošei nigerijsko-slovačko-britanskog wunderkinda i u sedmoj su sijevali po Hrgovićevu desnom oku, ali nešto više nije bilo po skripti iz dotadašnjeg dijela meča. Itauma više nije plesao, nego je svakim idućim udarcem pokušavao ubiti Hrgovića. Nije mogao vjerovati da hrvatskog boksača još nije nokautirao. Uplašio se.
