DINAMO je u tri od četiri poluvremena nadigrao Viking. Stvarao je šanse, promašivao zicere, pogađao stative i suparničkog golmana, donosio loše odluke u zadnjem pasu, a ponešto i zabio. I uz sve to, sasvim je zasluženo ispao iz kvalifikacija za Ligu prvaka. To dovoljno govori o tome koliko je ova momčad ozbiljna za razinu nogometa koja u Dinamu uvijek mora biti cilj.
Sjajnih 20 minuta
Iako se dan nakon poraza sve kritike pretvore u bezličnu masu kojom se dobrim dijelom liječe frustracije i promovira stav da sve treba pokopati, uvodnih dvadesetak minuta u Stavangeru bilo je fenomenalno. Do glupog VAR penala Dinamo je radio točno ono što je trebao.
U odnosu na prvu utakmicu, kada je momčad prelako gubila kontrolu time što je pristala na igru dugih lopti, ovdje je Mario Kovačević napravio jasnu adaptaciju. Dinamo je jako često resetirao napad kako bi suparniku otupio prve linije presinga, a onda ga je dugim posjedom potisnuo na svoju polovicu.
Strpljenje je bilo ključno. Lopta se stalno vraćala do Nevistića, ali ne kao posljedica izostanka ideje, nego kao jasan plan u otvaranju napada. Oba stopera i Josip Mišić nudili su mu se u prilazu, a novost je bilo spuštanje Mihe Zajca.
