PO INTENZITETU i vremenu ulaska u posao Norman Jewison je negdje između jednog od posljednjih predstavnika stare škole Hollywooda, odnosno škole Starog Hollywooda, i pridruženog člana nove ekipe s Coppolom, Scorseseom, Spielbergom, Friedkinom i ostalima.
U svakom slučaju zadržao je mnoge postulate vremena koje je bilo na izmaku, ali se i prilagodio novim snagama koje su dolazile. Staro vrijeme i nove snage "lomile su koplja" negdje krajem šezdesetih, a on je tada već bio na vrhuncu autorske snage i nije čudno što se našao između. Čudno je kako je uspio kameleonski prijeći s jedne baze na drugu, ali to su već odlike majstora.
Snimio je pravi film u pravom trenutku
Redatelj koji je poznat i po dramama u kojima ispravlja društvene nepravde američkog juga, ali i po filmovima koji su nastali isključivo da bi bili veliki hitovi, uvijek je odlično poznavao publiku i svaku je priču znao prilagoditi široj publici, koliko god tema bila delikatna ili kompleksna.
Uzmimo temu rasizma i njegov najhvaljeniji film, "U vrelini noći", u kojem su se Rod Steiger i Sidney Poitier sukobljavali poput onih spomenutih kopalja. Riječ je o 1967. godini i taj je film u to vrijeme bio jasan dokaz da je tajming ponekad sve te da nije moglo postojati bolje vrijeme da priča o tamnoputom policajcu iz Philadelphije, koji je zapeo u južnjačkom gradiću, ugleda svjetlo dana.
