ČAK I GEORGEA Dzundzu poneki znaju po imenu, ali ovog momka koji je u "Lovcu na jelene" visok 197 centimetara, i to ne u jednoj ili dvije scene nego kao dio središnje ekipe, rijetko će tko nazvati Chuckom Aspegrenom, iako mu je to ime. Još je manje onih koji će ga zaboraviti nakon "Lovca", unatoč tome što je okružen tadašnjom i budućom kremom američkog glumišta te što se u svakom kadru mora boriti za pažnju s Robertom De Nirom, Johnom Cazaleom, Christopherom Walkenom, Johnom Savageom, Meryl Streep, pa i spomenutim Dzundzom.
Aspegren glumi Axela u Ciminovom instant-klasiku iz 1978. godine, a Axel baš i nije najpametniji čovjek na svijetu, gotovo nikad nije ni najpametniji u prostoriji u kojoj se nalazi. Rijetko koja njegova replika nije "Fuckin' A" (ako nije izgovorio "Fuckin' A" 30 puta, nije nijednom), ali ne mogu svi biti Tesle. Bit je u tome da se ovaj neglumac savršeno snašao i svog grubijana odigrao tako da uopće ne djeluje kao da ne pripada društvu kojemu pripada u tom filmu.
Angažiran kao konzultant, završio ispred kamere
Njegova prva filmska uloga ujedno je bila i posljednja, samim time i jedina, pa je po postotku remek-djela u kojima je glumio izjednačen s Cazaleom. Razlog zbog kojeg se uopće našao u "Lovcu na jelene" bio je taj što je znao pokazati karizmu ondje gdje je ona najpotrebnija i pred ljudima pred kojima je to najvažnije.
