KADA je 2. kolovoza 1934. umro njemački predsjednik Paul von Hindenburg, nestao je posljednji čovjek koji je barem formalno stajao iznad Adolfa Hitlera u državnoj hijerarhiji. Samo pet dana poslije, Hindenburg je uz golemu državnu ceremoniju ispraćen kod memorijala Tannenberg u Istočnoj Pruskoj. Pogreb 7. kolovoza nije bio samo oproštaj od predsjednika i slavnog feldmaršala. Nacistički režim pretvorio ga je u pažljivo režiran politički spektakl.
Čovjek kojeg su Nijemci povezivali s velikom pobjedom
Hindenburg je u trenutku smrti imao 86 godina i među velikim dijelom njemačke javnosti uživao status nacionalnog heroja. Njegov ugled ponajviše je počivao na Prvom svjetskom ratu i njemačkoj pobjedi nad Rusima u Bitki kod Tannenberga 1914. godine.
Upravo je ta pobjeda pretvorila Hindenburga u jednu od najpoznatijih osoba Njemačkog Carstva. Nakon rata ušao je i u politiku, a 1925. izabran je za predsjednika Weimarske Republike. Ponovno je pobijedio na izborima 1932., ovaj put i kao čovjek oko kojeg su se okupljali protivnici Hitlerova dolaska na čelo države.
No već 30. siječnja 1933. upravo je Hindenburg, nakon snažnog pritiska konzervativnih političkih krugova, imenovao Hitlera kancelarom. Njegovi suradnici vjerovali su da će Hitlera moći držati pod kontrolom. Dogodilo se upravo suprotno. U sljedećih godinu i pol nacisti su praktički uništili demokratski sustav Weimarske Republike.
