JAVNA kupališta na rijeci Savi u Zagrebu odavno su otišla u legendu. Posljednji ostatak savskih kupališta - nekoć popularni Babinjak kod Hendrixovog mosta - izgorio je 1993. godine. To kupalište i sunčalište za žene - prva zagrebačka nudistička plaža - otvoreno je 1926. i predstavlja simbol vremena kada je Zagreb doslovno živio uz Savu.
Danas se Zagrepčani kupaju na Jarunu te na gradskim bazenima - Šalati, Mladosti, Utrinama, Jelkovcu i Sveticama. Kupanje na Jarunu danas nije osobito popularno zbog mutne vode i mulja, iako je voda ispravna.
Galerija
Loša kvaliteta vode i opasnost za zdravlje kupača još su u 1960-im i 1970-im godinama smanjili interes za savska kupališta. Nakon izgradnje sportskog centra Jarun za Univerzijadu 1987. posve se odustalo od kupanja na Savi, a drveni skelet Babinjaka, koji je postao sunčalište, ostao je uspomena dok nije nestao u požaru.
Kupališne sezone na Savi u Zagrebu započele su još polovicom 19. stoljeća. Branko Vujasinović u stručnom radu "Uloga rijeke Save u povijesnom razvoju grada Zagreba" 2007. godine piše: "Na području Save kod Zagreba u prošlosti je postojalo više kupališta koja su u početku služila za kupanje tijekom ljetnih dana. Kupanje na Savi postupno postaje mjesto okupljanja te se otmjeniji Zagrepčani, kao i oni koji misle da to jesu, obavezno sastaju na kupalištima za ljetnih dana.
