OSOBE koje su u djetinjstvu često imale osjećaj da drugima smetaju ili da su im na teret, taj obrazac nerijetko nose i u odraslu dob. Čak i kada objektivno ne traže previše, mogu živjeti s uvjerenjem da su njihove potrebe problem, a traženje pomoći nešto zbog čega će opteretiti druge.
Zbog toga se često trude biti što manje zahtjevni, izbjegavaju govoriti o vlastitim potrebama i nastoje sve rješavati sami. Na prvi pogled takvo ponašanje može djelovati kao samostalnost, skromnost ili obzirnost, no u pozadini se često nalazi strah da će ispasti naporni, sebični ili previše zahtjevni. Taj se strah kasnije može odraziti na odnose, bliskost, samopouzdanje i način na koji se nose sa sukobima.
Izbjegavaju tražiti pomoć
Jedan od najčešćih znakova jest izbjegavanje traženja pomoći. Osobe koje su odrastale s osjećajem da su na teret često su naučile da svojim potrebama previše opterećuju druge. Iako traženje pomoći nije ništa loše, njima je u to teško povjerovati.
Savjetnik za međuljudske odnose Andy Lopata objašnjava da traženje podrške od pravih ljudi ne znači da ste im teret, prenosi YourTango. Naprotiv, ljudima kojima je stalo do vas time dajete priliku da budu uz vas, pomognu vam i osjete da su pridonijeli nečemu važnom. Većina ljudi iskreno želi pomoći onima do kojih im je stalo. Ipak, osobe koje u djetinjstvu nisu mogle računati na podršku često teško prihvaćaju tu činjenicu i u odrasloj dobi.
