KAKO deveti put spasiti New York, svijet ili univerzum, osvojiti curu i ne postati dosadan? To je u najkraćim crtama izazov s kojim su se morali nositi autori filma "Spider-Man: Novo doba". I zapravo im je uspjelo mrvu bolje od očekivanja.
Tim više što je posljednji film iz prethodne "Home" trilogije s Tomom Hollandom bio iznimno narativno i dramaturški kompliciran - uključivao brojne likove iz bezbrojnih paralelnih svemira, pa i reunion tri Spider-Mana - no istovremeno i pretenciozan, preozbiljan, predug i pomalo dosadan.
Većina publike, očito, nije dijelila moj stav pa je to postao i najuspješniji film ionako iznimno uspješne franšize: nijedan igrani film sa Spider-Manom kao centralnim likom nije uprihodio manje od 700 milijuna dolara, a posljednji od njih, "Spider-Man: No Way Home", zamalo je dosegao 2 milijarde dolara.
Bilo je logično da četvrti film s Tomom Hollandom, koji je ujedno i početak nove trilogije, krene stopama prethodnika, no to se začudo nije dogodilo. Plan je bio značajnija promjena u tonalitetu pripovijedanja te povratak nešto konzervativnijoj naraciji i dramaturgiji.
Za razliku od filmova iz "Home" trilogije, u kojima je Spider-Man klinac koji se prilagođava svojim novim moćima i tek traži vlastitu ulogu u svijetu, "Novo doba" ga vraća na standardne postavke superheroja, u ovom filmu Spidey više nije nesigurni tinejdžer, već zreli, samouvjereni i moćni zaštitnik New Yorka koji usvaja životni moto prerano preminule tete May (Marisa Tomei) da "s velikom moći dolazi i velika odgovornost" te se uz velika osobna odricanja konačno bavi svojim core businessom, spašava grad od zločinaca.
