DINAMO se protiv Thuna izvukao u drami produžetaka i prošao dalje, ali način na koji je upao u probleme govori jako puno o situaciji u zagrebačkom klubu. Posebno o stanju na klupi zagrebačkog kluba. Mario Kovačević si je osvajanjem dvostruke krune prošle sezone osigurao poziciju trenera Dinama i u ovoj sezoni, ali izgleda da se ništa nije promijenilo u odnosu na početak prošle sezone.
Zagrebačka momčad ponovno u Europi izgleda nedoraslo izazovu, čak i protiv Thuna koji je vrlo skromna momčad i trebao bi biti lagan zalogaj za hrvatskog prvaka. Ipak, još jednom se pokazalo da strah koji Dinamo sije po slabašnoj SHNL-u nije nešto čega se ekipe u Europi boje. Doduše, puno je u tom smislu pomogao i Kovačević izborom početnih 11.
Kovačević nije mogao predvidjeti svaki odbijanac ni svaku individualnu pogrešku protiv Thuna i za te situacije, kojih je bilo pregršt, ne snosi odgovornost. Mogao je, ipak, prije utakmice prepoznati ono što vide gotovo svi koji prate Dinamo: Ivan Filipović trenutačno nije vratar koji ulijeva sigurnost, a Mislav Oršić više nije igrač kojemu mjesto u početnom sastavu pripada samo po sebi.
Filipović nije jedini krivac za Dinamove probleme, ali na vratima momčadi koja želi igrati Ligu prvaka nije dovoljno samo korektno odraditi pojedine situacije. Dinamu treba vratar koji će podići obranu, preuzeti odgovornost i suigračima dati osjećaj da iza sebe imaju posljednju sigurnu liniju.
