IDEJA da morska obala mora biti dostupna svima potječe još iz 6. stoljeća. Još je u zbirci rimskog prava Corpus iuris civilis, nastaloj po nalogu bizantskog cara Justinijana I. između 528. i 534. godine, zapisano: "Nemo igitur ad litus maris accedere prohibetur." U prijevodu: "Nikome stoga nije zabranjeno pristupiti morskoj obali."
Gotovo 1500 godina poslije temeljna ideja slobodnog pristupa morskoj obali ostala je uglavnom nepromijenjena.
Pomorsko dobro, u koje pripada i morska obala, opće je dobro i nema vlasnika. Nije u vlasništvu ni države, nego Republika Hrvatska o njemu vodi brigu, štiti ga i njime upravlja. Po tome se razlikuje od državne ili gradske imovine, poput gradskog parka.
Pomorsko dobro u pravilu je namijenjeno upotrebi svih. Građani mu mogu pristupiti, sunčati se, kupati i koristiti ga na druge uobičajene načine. Dok ga tako koriste, nitko ih nema pravo samovoljno ometati, tjerati ili premještati.
Ograničenje ili zabrana pristupa morskoj obali
