MEĐU brojnim viralnim videima na Instagramu nedavno se istaknuo jedan koji je milijunima bio simpatičan i zanimljiv. U njemu beba, vidno neraspoložena i na rubu plača, odjednom čuje prve taktove pjesme Bad Bunnyja i potpuno promijeni raspoloženje. Ramena joj se počinju micati, lice joj se ozari osmijehom, a zatim podiže ruku u zrak kao da se opušteno zabavlja u klubu.
Bad Bunny već godinama izaziva snažne reakcije publike, a njegovi se nastupi i videi često dijele internetom. No kod beba privlačnost određene pjesme ili glasa ne ovisi o popularnosti izvođača, tekstu pjesme ili kontekstu. One reagiraju prije svega na zvuk, ritam, intonaciju i emocionalni dojam koji taj zvuk nosi.
Sara Goldstein za Motherly je opisala i vlastito roditeljsko iskustvo. Njezin sin kao beba imao je sličnu reakciju, ali ne na reggaeton zvijezdu, nego na glas britanskog prirodoslovca Davida Attenborougha. Kada je imao nekoliko mjeseci, roditelji su primijetili da njegov glas uspijeva postići ono što nisu mogli ni bijeli šum ni uporno ljuljanje.
Čim bi Attenborough počeo govoriti, beba bi se usredotočila. Ako je bila nemirna, umirila bi se. Ako je plakala, prestala bi. Ako je bila zaokupljena igračkom, zastala bi i nagnula glavu prema zvuku. Autorica dodaje da njezin sin kasnije nije postao ni prirodoslovac, ni promatrač ptica, ni dokumentarist. Jednostavno mu se sviđao taj glas.
